| |
Život u gradu
Nemaju svi psi sreću da žive na selu. Da bi ostali u formii, gradski psi trebalo
bi da izlaze četiri puta dnevno, što je suviše često za gazdu koji radi.
Uglavnom, pas ima prava na dve šetnje, jednu jutarnju, drugu krajem dana, sa
ponekad poslednjom malom šetnjom krajem večeri. To može biti dovoljno, sem ako
ne osudimo psa na šetnju po kući posle obroka, na povocu. Pas mora imati
mogućnosti da skače i trči. Što je izgleda teško ostvariti, sem ako ne živite u
blizini parka do kojeg je lako doći. Urbanisti doista nisu pomišljali da
predvide slobodan prostor gde bi psi mogli da vežbaju, što je neophodno za
njihovu ravnotežu. Najčešće, pas skakuće na povocu po trotoaru i obavlja svoje
potrebe, u najboljem slučaju u kanalu, a u najgorem bilo gde. U Francuskoj,
izvesni gradovi nastoje da vode računa o psima stvarajući odvojeni prostor, što
je inicijativa koju bi valjalo mnogo više oponašati. lako im je zabranjen
pristup u parkovima, vrtovima i prodavnicama hrane, naše pratioce tolerišu u
ostalim prodavmcama i često u restoranima,nasuprot onome što se dešava u SAD. U
gradu, jedino mali psi koji se nose u torbi i psi-vodiči za slepe imaju prava da
udju u metro i autobus. U pariskoj regiji, RER (regionalna ekspresna mreža)
dopušta ulaz psima na povocu. U Belgiji i Švajcarskoj, psima je dozvoljen ulazak
u gradski prevoz, ali najveći plaćaju svoje mesto. Ako telefonirate nekoj taksi
stanici, uvek ćete naći vozača spremnog da prihvati psa; ipak, uputno je
naznačiti veličinu životinje. U tom neprijateljski raspoloženom gradskom
okruženiu. psi ipak imaju pravo na udobnost najluksuznijih salona za doterivanje
i na butike gde ćemo naći kaputiće kišne mantile-korisne ako je životinja
starija,reumatična ili bolesna,proizvode za negu lepote,igračke,korpe i torbe za
putovanje,jastučiće,ležaljke za rasklapanje,kotur za spasavanje,sigurnosni
pojas, ogrlice svetleće ili protiv lajanja, dijetetsku hranu, itd. U svim
robnom kućama nalazi se specijalizovano odeljenje; u Francuskoj su ove godine
predvidjene velike površine posvećene isključivo domaćim životinjama. Premda
život seoskog psa može izgledati bolji nego što je to slučaj sa gradskim psom,
zbog slobode koju on navodno ima pri kretanju, treba podsetiti da, kako u gradu,
tako ni na selu, pas nema prava da skita sam po poljima, šumarcima i putevima. U
gradu se bolesni ili povredjeni psi leče u savršeno opremljenim veterinarskim
klinikama.Urgentne službe rade svakodnevno puna 24 časa,kao i veterinarska
služba za kućno lečenje(S.O,S za životinje).Postoje čak i ambulantna kola za
životinje,sa nosilima za prenos bolesnih i povredjenih pasa koji se ne drže više
na nogama.
StanovanjeBez obzira da li živi u kući ili u stanu, psu je potrebno da ima
sopstveni kutak kako bi se osećao kao "kod kuće". U stanu
pas često sam bira svoje omiljeno mesto. Instiktivno, on uvek tako legne da iza
sebe ima zid, dok mu je glava okrenuta spolja. To je zaštitni refleks o kome
treba voditi računa kada se priprema mesto za psa. Pas takođe voli da spava na
uzdignutim mestima, koja ne treba da budu suviše visoka kako bi on mogao da se
penje i silazi, a da se pri tom ne povredi. Na selu uređenje boravišta za psa je
jednostavnije jer je moguće odvojiti mu prostoriju ili, štaviše. napolju mu
postaviti kućicu. U načelu sve kućice sagrađene po istom modelu, mogu se
rasklopiti i lako očistiti. Najbolje drvo je drvo sa smolom (bor, kedar, jela),
čiji miris odbija parazite. Nikad je ne treba postavljati u pravcu severa, ili
prevelike toplote, već nasuprot dominantnim vetrovima i zaštititi je od promaje.
Na odmoruMa kuda išli na odmor, vaš pas će uvek biti srećan da vas prati,
međutim to nameće i brojne obaveze. Mnogi gospodari odustaju od putovanja u
Veliku Britaniju koja propisuje karantin, da se ni za trenutak ne bi odvojili od
svog psa.
PansionAko vaš pas ne može da pođe sa vama, uvek postoji rešenje da ga date na
čuvanje, jer su pansioni veoma brojni. Najbolji pansioni se brzo popune; trebalo
bi dakle, sigurnosti radi, da prijavite svoju živodnju bar 2 meseca unapred.
Treba da bude tetoviran, vakcinisan i dobrog zdravlja. Vi sa svoje strane
proverite u kakvom je stanju ustanova, stanje pasa i ponašanje službenika.
Životinja će u boljem okruženju lakše podneti rastanak. Ukažite na navike svog
psa i eventualno na njegov način ishrane.. 0stavite mu pokrivač koji će prožeti
boks mirisom kuće. Nemojte se ustručavati da telefonirate u pansion kako biste
se uverili da je sve u redu. Pansioni su prilično skupi i ne obuhvataju
veterinarske troškove ako se vaš pas razboli. Specijalizovani časopisi, društvo
za zaštitu životinja i veterinari mogu vam biti od koristi dajući vam adresu
pansiona za čuvanje psa. Pansion nije jedino rešenje. Psa možete poveriti
prijateljima, susedima ili porodici, mogu ga čuvati pojedinci koji se budu
javili na vaš oglas, ili ga poverite nekome ko takođe ima psa, a zatim vi
čuvajte njegovog za vreme odmora. Postoje takođe usluge za čuvanje psa kod kuće,
koje pružaju penzioneri stanujući kod vas dok ste vi odsutni i brinući o vašem
psu.
Odlazak na odmor i ostavljanje psaTreba ga unapred pripemiti. Vakcina protiv
besnila obavezna u Francuskoj, postoji u obliku koji se može ubrizgati odjednom
ili u dva navrata u razmaku od petnaest dana; treba je dati najkasnije mesec
dana pre polaska; rok je isti i za revakcinaciju. Imajte to na umu ako sa psom
boravite u kampu, naselju za odmor, ili ako prelazite granicu. Pojedine zemlje
sem toga traže uverenje o dobrom zdravlju psa, izdato od veterinara, koje ne sme
biti stanje od osam dana. Druge propisuju karantin o trošku gospodara.
U hoteluVećina vodiča može da pruži informaciju o hotelima koji primaju
životinje. Specijalizovane organizacije obavestiće vas o pravilima koja se
odnose na prisustvo psa na plažama.
Na putovanjuOdmor i putovanja često nameću organizacione probleme, te je pre
polaska neophodno tačno o svemu prikupiti korisne informacije: u vezi sa
aviokompanijom, hotelom, kampom, specijalizovanim organizacijama ili turističkom
agencijom dotične zemlje. Ta predostrožnost uštedeće vam mnoge neugodnosti i
neprijatna iznenađenja.
U kolimaPsi vole vožnju automobilom, ali su mladunci često bolesni ili
uznemireni. Neko sredstvo protiv mučnine i za smirenje, koje se daje pola sata
pre polaska, oslobodiće vas problema; naći ćete ih u prodaji na veterinarskom
odeljenju u apotekama. U automobilu životinja treba da putuje pozadi, vezana ili
odvojena od putnika rešetkom ili mrežom. Sprečite ga da istura njušku kroz
prozor jer time rizikuje da dobije upalu uha ili grla. Ne zaboravite da ponesete
činiju, bocu vode i njegovo jastuče ili pokrivač. Zaustavljajte se bar na svakih
trista kilometara i prošetajte svog psa na povocu, najbolje na nekom tihom
mestu. Nikada ne ostavljajte psa u kolima dok stoje na suncu, čak i ako su
prozori otvoreni, jer je onda u opasnosti da dobije toplotni udar koji može da
bude smrtonosan.
U vozuAko putujere vozom. možete svog malog psa nositi u torbi. ali pošto,
prethodno platite specijalnu kartu. Veliki psi se primaju u kupe, pod uslovom da
se slože ostali putnici i uz kupovinu polovine karte drugog razreda. Kondukter
može sem toga zahtevati da im se stavi korpa.
U avionuU avionu, mali pas moći će da ostane u kabini, u torbi Pobrinite se da
ga prijavite još prilikom rezervacije,budući da se samo tri životinje primaju na
ist let. Veliki pas leti u bunkeru, zatvoren u kavezu koji daje aerodrom.
Aviokompaniju treba unapred obavestiti, s obzirom da se životinje ne primaju na
svim letovima. Sredstva za umirenje koja se daju pre polaska ublažiće traumu
koju izaziva let u bunkeru aviona.
Na broduNa brodu, zavisno od kompanije, pas će putovati u kućici ili u vašoj
kabini. Zahteva se uredna vakcinacija i uverenje o dobrom zdravlju.
|
|