| |
Zdravo svima


Tvije oči bile su mi skrovište,
U tvom srcu bilo mi je utočište.
Sad sam sama u hladnoći,
Nemogu da pobegnem tuzi i samoći.
Da li te neka druga sada greje?
Da li ima ko da te nasmeje?
Kao ptica nad srušenim gnezdom stojim sama,
I sećam se kako je bilo nama.
A kao da te čekam brojim sate, vreme sporo prolazi, i ono ruga mi se čak,
Ostala sam bez nade, slomljena, a u duši mrak.
Preboleti te ne znam kako,
Zaboraviti tebe još manje je lako.



Ne želim da zna koliko patim,
Koliko želim da ga vratim.
Nekada je bio ceo moj svet,
A sad venem kao cvet.
I ako mi je slomio srce, ne mogu da ga prebolim,
Još uvek ga volim.
On sada uživa sa drugom,
Dok ja se sama borim sa tugom.



|
|